Stradun Classic Festival 2026

Gordan Nikolić glazbeni je direktor Nizozemskog komornog orkestra od 2004. godine. Dugi niz godina bio je među najvećim violinistima našeg vremena. Bio je koncertni majstor nekoliko orkestara i redoviti je gostujući violinist ili dirigent orkestara u zemlji i inozemstvu. Tijekom godina postao je zaštitno lice Nizozemskog komornog orkestra, koji vodi na svoj jedinstven način.

Nikolić je rođen 1968. u današnjoj Srbiji. Sa sedam godina počeo je svirati violinu. Dvije godine kasnije otišao je u internat na satove violine. Nastavio je školovanje kod Jean-Jacquesa Kantorowa na Musikhochschule u Baselu. Tamo se posvetio baroknoj violini, ali je radio i s modernim skladateljima poput Lutosławskog i Kurtága. Godine 1989. prvi put je imenovan koncertnim majstorom u Orchestru d’Auvergne. Od 1997. do 2017. obnašao je istu dužnost u Londonskom simfonijskom orkestru. Tamo je radio s vrhunskim dirigentima poput Colina Davisa, Claudija Abbada, Valerija Gergieva i Bernarda Haitinka.

Nikolić ne dirigira Nizozemskim komornim orkestrom, već vodi glazbenike s prvog pulta. To je zato što ne želi podrediti ostale članove orkestra svom autoritetu. Vjeruje da je važno sačuvati vlastitu glazbenu viziju i iznijeti je u glazbi koju svirate. Sam kaže: „Nisam tamo da bih govorio drugim glazbenicima što da rade. Pokušavam dati energetski ili emocionalni smjer, a zatim pokušavamo pronaći zajednički jezik.“ Od tada je surađivao s orkestrom na nekoliko posebnih produkcija i snimio je nekoliko uspješnih CD snimaka.

Posljednjih godina Nikolić je bio gostujući koncertni majstor s orkestrima kao što su Manchester Camerata, Antwerpenski simfonijski orkestar i Australski komorni orkestar. Od 2007. vodi španjolski BandArt, orkestar posvećen društvenoj angažiranosti. Uz aktivnosti kao violinist i dirigent orkestra, Nikolić predaje na Pariškom konzervatoriju, Visokoj glazbenoj školi u Saarbrückenu i Codartsu u Rotterdamu.

Stefan Milenković, etabliran kao jedan od najistaknutijih violinista svoje generacije, uživa plodnu karijeru međunarodno traženog solista i recitalista, s izvanrednom produktivnom dugovječnošću, profesionalnošću i kreativnošću.

Nastupao je u više navrata u nekim od najpoznatijih svjetskih dvorana poput Carnegie Halla u New Yorku (SAD), Kennedy Centra u Washingtonu (SAD), Cadogan Halla u Londonu (UK), Suntory Halla u Tokiju (Japan), kao i u talijanskim kazalištima La Fenice u Veneciji, San Carla u Napulju i Petruzzellija u Bariju. Među njegovim brojnim nastupima s orkestrom su Simfonijski orkestar Indianapolisa, Berlinski simfonijski orkestar, Komorni orkestar Orpheus, Komorni simfonijski orkestar Aspen, Helsinška filharmonija, Simfonijski orkestar NDR Radiophilharmonie Hannover, Orkestar Radio-Francea, Orkestar Boljšoj kazališta, Nacionalni orkestar Belgije, Simfonijski orkestar Meksika, Simfonijski orkestar države São Paolo te Simfonijski orkestri Melbournea i Queenslanda, a nastupao je pod ravnanjem dirigenata kao što su Sir Neville Marriner, Lorin Maazel, Vladimir Fedoseyev, Daniel Oren, Oksana Lyniv, Erina Yashima, Aziz Shokhakimov, En Shao, Mei-Ann Chen, Eivind Gullberg Jensen, Lera Auerbach, Omer Meir Wellber i Jessica Cotis.

Milenkovićeva sezona 2024. – 2025. uključuje nastupe s Orkestrom Sinfonica Nazionale RAI (Italija), Orkestrom dei Pomeriggi Musicali (Italija), Orkestrom Teatro Lirico Giuseppe Verdi di Trieste (Italija), Orkestrom Sinfonica Siciliana (Italija), Orkestrom Sinfonica Abruzzese (Italija), Zagrebačkom filharmonijom (Hrvatska), Filharmonijom Oltenia (Rumunjska), Orkestrom Sinfonica di San Remo (Italija), Komornim orkestrom Profundis (Sjeverna Makedonija), Zadarskim komornim orkestrom (Hrvatska), Beogradskim komornim orkestrom (Srbija), Komornim orkestrom Muzikon (Srbija) i Cameratom Novi Sad (Srbija). Ova sezona također uključuje nastupe na Solunskoj koncertnoj sezoni (Grčka), Festivalu komorne glazbe Blisko! (Srbija), Glazbenom festivalu Round Top (SAD), Jupiter Chamber Series (NYC), Ljetnom festivalu na Hvaru (Hrvatska), Ljetnom festivalu na Krku (Hrvatska), Sceni Amadeo (Hrvatska), kao i recitale s pijanisticom Martom Aznavoorian u Brookings Seriesu (SAD) i Cosmos Clubu (SAD).

Nedavni nastupi uključuju suradnju sa Simfonijskim orkestrom Utaha (SAD), Praškim simfonijskim orkestrom (Češka), Simfonijskim orkestrom Grand Rapidsa (SAD), Simfonijskim orkestrom Oklahoma Cityja (SAD), Simfonijskim orkestrom Milana Giuseppe Verdi (Italija) i Slovenskim filharmonijskim orkestrom (Slovenija).

Milenković je karijeru započeo u vrlo ranoj dobi pod mentorstvom svog oca, a kasnije je nastavio školovanje kod Igora Ozima (Bern, Švicarska) i Dorothy DeLay na Juilliard School (NYC, SAD). Nastupio je za američkog predsjednika Ronalda Reagana na božićnom koncertu u Washingtonu, DC, u dobi od 10 godina. Sljedeće godine svirao je za Mihaila Gorbačova u Beogradu, Srbija. S 14 godina svirao je za papu Ivana Pavla II., a sa 16 godina Milenković je održao svoj 1000. koncert u Monterreyu, Meksiko. Do 17. godine bio je pobjednik Međunarodnog natjecanja mladih koncertnih umjetnika (SAD), kao i dobitnik nagrada na Međunarodnom natjecanju violinista u Indianapolisu (SAD), natjecanju kraljice Elizabete (Belgija), natjecanju violinista u Hannoveru (Njemačka), natjecanju Tibor Varga (Švicarska), natjecanju Rodolfo Lipizer (Italija), natjecanju Paganini (Italija), natjecanju Ludwig Spohr (Njemačka) i natjecanju Yehudi Menuhin (Engleska).

Duboko predan međunarodnim humanitarnim ciljevima, Milenkovich je 2002. godine primio nagradu Lifting Up the World with Oneness Heart za svoje humanitarne aktivnosti, koju mu je osobno uručio guru Sri Chinmoy. Također je sudjelovao na brojnim gala koncertima pod pokroviteljstvom UNESCO-a u Parizu s umjetnicima kao što su Placido Domingo, Lorin Maazel, Alexis Weissenberg i Sir Yehudi Menuhin, te je bio aktivan kao prvi dječji ambasador početkom 90-ih.

Kao glazbenik širokih stilskih interesa, Milenković je nastupio s pet puta nominiranim za Grammy rock bendom Gorillaz u jednom od najpoznatijih svjetskih mjesta – Apollo Theatreu u Harlemu, New York City. Kritički hvaljeni nastup prikazan je uživo na MTV-u. Druge suradnje uključuju nastupe s nominiranim za Grammy lutistom Edinom Karamazovom, kao i glazbeno partnerstvo s gitaristom Vlatkom Stefanovskim i njegovim triom, gdje je Milenković istraživao područje improvizacije i akustično-električne violine.

Na Dubai EXPO 2022, Milenković je predstavio dva velika projekta: Srpski nacionalni gudački tim s nekim od najperspektivnijih mladih umjetnika koji će predstavljati Srbiju na EXPO-u, i Rock el Clasico, glazbenu suradnju s pjevačem i autorom Neletom Karajlićem, pokrenutu u Al Wasl Areni.

Milenkovićeva diskografija uključuje četiri komercijalna izdanja talijanske izdavačke kuće Dynamic, među kojima su J. S. Bach Complete Sonate and Partitas for Solo Violin, Complete Music for Solo Violin – Nicolo Paganini 24 Capricci, N. Paganini Recital i N. Paganini In cuor piu non mi sento. Također je objavio brojne snimke za jugoslavensku izdavačku kuću PGP. Milenkovićevo nedavno CD izdanje uključuje i prvu snimku s Manchester Music Festivala s klavirskim triom i klavirskim kvintetom Vittoria Gianninija.

Čvrsto posvećen pedagoškom radu više od dva desetljeća, Milenković je predavao u suradnji s Itzhakom Perlmanom na Juilliard School u New Yorku i Perlman Music Programu, a bio je i izvanredni profesor violine na Sveučilištu Illinois u Urbana-Champaignu. Milenković je i dalje najmlađi diplomirani student Glazbene akademije u Beogradu u Srbiji, završivši magistarski studij s 19 godina. Trenutno je Stefan Milenković umjetnički direktor nove koncertne dvorane u Novom Sadu u Srbiji, te izvanredni profesor violine na Sveučilištu u Novom Sadu.

Milenković svira violinu Giovannija Battiste Guadagninija iz 1783. godine.

Renomirana hrvatska klarinetistica Marija Pavlović rođena je u Dubrovniku. Njezin umjetnički put ubrzo je prerastao granice Hrvatske, a težnja za umjetničkim usavršavanjem i želja za daljnjim razvojem otvorile su joj put prema međunarodnoj karijeri.

Diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, nakon čega se usavršavala na Sveučilištu Mozarteum u Salzburgu u klasi Aloisa Brandhofera. Dodatno se usavršavala kod Waltera Boeykensa, Iva Lybeerta, Pascala Moragueza i Yehude Gilada.

Dobitnica je brojnih uglednih priznanja i nagrada, među kojima se ističu Godišnja nagrada Zagrebačke filharmonije te nagrada PBZ American Express za najuspješnijeg mladog glazbenika godine (1998.). Austrijsko Ministarstvo znanosti i kulture u Beču dodijelilo joj je Würdigenpreis (2002.), osvojila je prvu nagradu na natjecanju AudiMozart u Roveretu (2006.) te Poulenc Award na međunarodnom natjecanju IBLA Grand Prize u Ragusi (2006.).

Godine 2011. osvojila je nagradu „Orlando” Dubrovačkih ljetnih igara za solistički nastup uz komorni orkestar Gli Archi Scaligeri iz milanske Scale. Njezin album music…friendship, snimljen s pijanisticom Martinom Filjak, nagrađen je s nekoliko diskografskih priznanja, uključujući hrvatsku diskografsku nagradu Porin za najbolji album godine.

Godine 2018. snimila je s ansamblom Focus album Hidden Facts, posvećen remek-djelima flamanskih skladatelja za puhački kvintet. Godine 2025. za diskografsku kuću Cantus snimila je album Verwandlung – Metamorphosis zajedno s mezzosopranisticom Renatom Pokupić i pijanisticom Julijom Gubajdullinom.

Od 2023. članica je umjetničkog tima Botanic Sanctuary Chamber Music Festivala u Antwerpenu. Kao solistica i komorna glazbenica nastupala je na brojnim međunarodnim festivalima diljem Europe, kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, Kini i Izraelu.

Godine 2018. postala je rezidencijalna umjetnica Dubrovačkog simfonijskog orkestra, s kojim je osnovala festival komorne glazbe Stradun Classic, gdje danas djeluje kao umjetnička voditeljica festivala.

Uz glazbenu karijeru, dugi niz godina bavi se jogom i pilatesom, integrirajući elemente tih disciplina u svoju tehniku disanja i pedagoški rad.

Na Royal Conservatoire Antwerp vodi klasu klarineta zajedno s Julienom Hervéom i Renaudom Guy-Rousseauom.

Danijel Detoni glazbeno je obrazovanje započeo u Zagrebu u klasi Olge Detiček u Glazbenoj školi Vatroslav Lisinski, a nastavio u razredima Lászla Baranyayja i Balázsa Kecskésa na Glazbenom sveučilištu Liszt Ferenc u Budimpešti te Itamara Golana na Konzervatoriju u Parizu. Svoja je znanja stjecao i u radu s renomiranim umjetnicima kao što su Pál Éder, Felix Gottlieb, Emanuel Krasovsky, Pnina Salzman i Dénes Várjon.

Kao solist i komorni glazbenik gostovao je na prestižnim festivalima poput Varšavske jeseni, Muzičkog biennala Zagreb, festivala Musica Danubiana u Ljubljani, Dubrovačkih ljetnih igara, Osorskih glazbenih večeri, festivala Julian Rachlin & Friends u Dubrovniku, Transeuropéenes u Rouenu, Schleswig-Holstein u Hamburgu, ReMusica u Prištini, Carniarmonie u Udinama i Trieste Prima u Trstu. Surađivao je s umjetnicima kao što su Boris Brovtsyn, Yevhen Churikov, Blaise Déjardin, Itamar Golan, Goran Jurković, Ivana Lazar, Monika Leskovar, Katarina Livljanić (kao član ansambla Dialogos), Gordan Nikolić, Kajana Pačko, Sanja Romić, Lucija Stilinović, Krešimir Stražanac, Irvin Venyš, Radovan Vlatković, Gordan Tudor te Pavle Zajcev.

Nastupio je uz Nikšu Barezu, Pavla Dešpalja, Tomislava Fačinija, György Győriványi Ráth, Ivana Huta, Tan Lihua, Ivana Repušića, Liora Shambadala, Vesnu Šouc s ansamblima poput Slovenske filharmonije, Zagrebačke filharmonije, Beogradske filharmonije, Simfonijskog orkestra HRT-a, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Komornog orkestra UMZE, Komornog orkestra Dušan Skovran, Pekinškog simfonijskog orkestra te ansambla Antiphonus, Zagrebačkih solista, Zagrebačkog kvarteta i Zagrebačkog kvarteta saksofona.

Od ranih dana strastveni je komorni glazbenik: u travnju 2003. u duu s violinisticom Mártom Deák pobijedio je na Državnom natjecanju Leó Weiner u Budimpešti, a u kolovozu 2006. osvojio i Nagradu izraelske Zaklade Isman za iznimnu interpretaciju glazbe Györgya Ligetija.

Veliku pažnju posvećuje promociji suvremene glazbi te je praizveo djela Ivana Božičevića, Silvija Foretića, Sare Glojnarić, Zorana Juranića, Alfija Kabilja, Krešimira Seletkovića, Ivana Josipa Skendera, Mladena Tarbuka i Gordana Tudora.

Hrvatska glazbena mladež proglasila ga je najboljim mladim glazbenikom 2008. godine. Iste mu je godine objavljen solistički album s izabranim djelima Dubravka Detonija u izdanju diskografske kuće Croatia Records. Ista je kuća 2014. izdala i nosač zvuka Journey through Europe te 2018. belgijska Le Chant de Linos u suradnji s violončelisticom Kajanom Pačko.

Od 2009. podučava klavir i komornu glazbu na Muzičkoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Održao je pijanističke i komorne radionice u glazbenim školama diljem Hrvatske i Srbije te na glazbenim sveučilištima u Pragu i u Weimaru.

Edith Van Dyck je poznata orkestralna flautistica, solistica i učiteljica. Solo flautistica je Antwerpenskog simfonijskog orkestra i predaje na Akademiji za glazbu i scenske umjetnosti u Tilburgu (NL). Kao solistica, Edith je izvela Nielsenov Koncert za flautu i Kaaji Saariahov koncert Aile du Songe pod ravnanjem Stanislava Kochanovskog, odnosno Osma Vänskäa. Bila je gošća na festivalu Storioni, ljetnom glazbenom festivalu Arbanassi i Academie della Crete Senesi. Njezin CD za izdavačku kuću Et’Cetera s djelima Prokofjeva, Martinua, Roussela, Bennetta i Barbera proslavio je dugogodišnje recitale s pijanisticom Helene Luyten. Njihova snimka dobila je odlične kritike u međunarodnim stručnim časopisima i dobila je najviše ocjene od nizozemskog glazbenog časopisa Luister. Nedavno je zajedno s pijanistom Richardom Shawom objavila novi album „Free Spirits“ s djelima Baxa, Karg-Elerta, Liebermana, Denisova, Gubaiduline, Shoota i Firsove. Inspirirani ljubavlju prema prirodi i prepoznatljivim osobnim glasom koji ujedinjuje svakog od skladatelja na ovom recitalu, Edith Van Dyck i Richard Shaw zamolili su vizualnog umjetnika Bruna Van Dijcka (BE) da osigura slike za naslovnicu albuma i knjižicu. U svojim pejzažima, Van Dijck uvijek traži genius loci, duh mjesta.

Uz izvođačku karijeru, Edith je entuzijastična pedagoginja. Radi kao glavna predmetna profesorica na Akademiji za glazbu i scenske umjetnosti u Tilburgu (NL) i osnovala je Flute Studio: pod tim imenom Edith organizira niz kratkih, koncentriranih radionica, istražujući specifične teme s polaznicima.

Edith je bila pokretačka snaga i osnivačica Ljetnog tečaja za puhače. Ovaj tečaj nudi mladim profesionalnim glazbenicima kratku, intenzivnu obuku s posebnim naglaskom na bolje izvođenje pod pritiskom, uz mentalni coaching i obuku za audiciju.

Na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Londonu Edith je osvojila prestižnu nagradu J&J Brough Flute Prize i nagradu Chris Taylor Flute Award. Bila je laureatkinja belgijskog natjecanja „Belfius Classics“.

Osim užurbanog profesionalnog života, Edith je aktivna majka nekoliko prekrasnih kćeri.

Rođena u San Franciscu (SAD), Mirabai Weismehl Rosenfeld se 2018. godine priključila Dubrovačkom Simfonijskom orkestru kao koncert – majstorica. Prije toga odabrana je na međunarodnoj audiciji u New Yorku od strane pokojnog glazbenog direktora Lorina Maazela kao osnivačica odjela prvih violina Orkestra de la Comunitat Valenciana, Španjolska (OCV), koji često vodi i Zubin Mehta. Snimala je s OCV, Orquestra de Cadaques i solistom na klarinetu Joanom Enricom Llunom. Kao koncertmajstor, Mirabai je također vodila Rivera Cameratu i New World Symphony pod ravnanjem Michaela Tilsona Thomasa.

Dobitnica je nagrade Josef Gingold (1998), kao i violinističke nagrade Kaufman (Ohio) iste godine. Kao dobitnica prve nagrada na natjecanju mladih umjetnika u organizaciji Marin Simfony, Mirabai je nastupila solo s Marin Simphony (Kalifornija) i Lancaster Music Festival Orchestra (Ohio).

Diplomirala je na Institutu za glazbu Clevelanda, Longy School of Music (magistar glazbe s pohvalama) i Oberlin Conservatory of Music. Njezini glavni profesori bili su William Preucil, Joseph Silverstein, Almita i Roland Vamos, te Zoya Leybin. Osim toga, studirala je komornu glazbu s Emanuelom Axom i članovima gudačkih kvarteta Alexander, Cavani, Cleveland, Colorado, Emerson, Griller, Juilliard, Miami, Muir, St. Petersburg, Tokio i Vermeer.

Čvrsto uvjerena u moć obrazovanja za budući uspjeh glazbe, radila je na Fakultetu Sveučilišta Valencia u Španjolskoj, u Residences de Música de Cambra (Godella, Španjolska), Weston Community Music Centre (Florida), Burbank School (Massachusetts), na Sequoia festivalu komorne glazbe (Kalifornija), Pripremnom odjelu za konzervatorij Oberlin (Ohio) i kao violinistički trener i pomoćni dirigent orkestra mladih Northern Ohio. Osim toga, kao volonter WorldTeach, donirala je godinu (2004-05) kao učitelj engleskog jezika za više od 650 studenata u Changshi, Hunan, Kina.

Violončelistica Mihaela Martinović nastupala je diljem Europe, Azije i Sjedinjenih Američkih Država. Kao mlada učenica Umjetničke škole Luke Sorkočevića osvojila je brojne nagrade na državnim i međunarodnim natjecanjima. Pred kraj srednjoškolskog obrazovanja u klasi prof. Vande Đanić u Dubrovniku, nastavlja svoje obrazovanje u Zagrebu na Glazbenom učilištu “Elly Bašić” u klasi prof. Dobrile Berković-Magdalenić. Kao dobitnica stipendije Grada Dubrovnika, mlada Dubrovkinja niže uspjehe u Zagrebu, te  maturira s najvišim ocjenama. Nakon mature, uz punu stipendiju započinje studij u Teksasu. Godine 2009. diplomira i 2011. magistrira summa cum laude na Sveučilištu Sjevernog Teksasa kao solo violončelistica u klasi prof. Elizabeth Morrow i prof. Nikole Ruževića. Uz navedene diplome, Mihaela se specijalizira i u “ranoj glazbi” u klasi prof. Lylea Nordstroma. Kao dobitnica titule “Dean’s List” pozvana je na Boston Early Music Festival, Neuberg an der Murz, TCU Cellofest, ASTA Convention, Upbeat Japan, i mnoge druge festivale. Na festivalima i tečajevima usavršava se kod eminentnih pedagoga i komornih sastava: Eleonore Schoenfeld, Bernard Greenhouse, Amit Peled, Alisa Weilerstein, Phoebe Carrai, Pieter Wispelwey, te Juilliard i Pražák gudački kvarteti. Mihaela Čuljak doktorira summa cum laude na Sveučilištu u Michiganu 2014. godine kao jedna od 1% najboljih studenata. Uz mentorstvo prof. Anthony Elliotta, za temu doktorata odabire Europsku (osobito Balkansku) folklornu glazbu i iste utjecaje na klasičnu glazbu. Uz nagradu pune stipendije, Mihaela je i dobitnica titule asistenta. Kao asistentica na Sveučilištu u Michiganu predaje Gudačku metodiku, Metodiku nastave violončela te drži privatne satove iz violončela. U rujnu 2016. godine, Mihaela postaje stalni član Dubrovačkog Simfonijskog Orkestra na mjestu vođe violončela. Kao ljubiteljica svih vrsta glazbe nastupa u komornim koncertima barokne, klasične i elektronske glazbe. Kao komorna glazbenica, nastupala je na dobrotvornim koncertima za prikupljanje sredstava za liječenje bolesti, za obnovu od potresa i uragana kao i na edukativnim koncertima za djecu.

Justus Grimm je prve poduke iz violončela dobio s pet godina, isprva od oca, nakon čega je uslijedilo učenje kod Ulricha Vossa, Clausa Kanngiessera, a kasnije kod Fransa Helmersona u Stockholmu i Kölnu. Svoj izvanredan talent dokazao je na raznim natjecanjima. Svirajući uz pijanista Floriana Wieka, osvojio je i prvu nagradu na glazbenom natjecanju Maria Canals u Barceloni, a dobio je i nagradu Njemačkog glazbenog vijeća.

Solistički i komorni nastupi Justusa Grimma vodili su ga diljem Europe. Početak karijere 1993. obilježio je sjajan nastup kao solista na premijeri koncerta za violončelo Matthiasa Pintschera “La Metamorfosi di Narciso” s Hamburškom filharmonijom, a nastavio je održavati svoje solističke nastupe u suradnji s mnogim drugim orkestrima, uključujući Engleski komorni orkestar, Londonski komorni orkestar, Ukrajinski nacionalni orkestar, Nürnberšku filharmoniju, Litvanski nacionalni orkestar, Simfonijski orkestar Monnaie, Bonnsku klasičnu filharmoniju ili Brandenburški državni orkestar Frankfurt.

Kao dio svojih nastupa, Justus Grimm je već gostovao u mnogim od najpoznatijih koncertnih dvorana svijeta poput Berlinske filharmonije, Elbphilharmonie u Hamburgu, Kölnske filharmonije, Theatre du Châtelet u Parizu, Atheneuma Bukurešta, Herculesove dvorane u Münchenu ili Kulturnog centra u Lisabonu.

Justus Grimm je svoju izvanrednu karijeru komorne glazbe izgradio zajedno s poznatim umjetnicima poput Abdela Ramana El Bache, Gerarda Causséa, Alexandera Lonquicha, Diane Ketler ili Stephena Kovacevicha. Prihvatio je pozive za velike festivale, uključujući Ludwigsburg Festspiele, Festival van Vlaanderen, Festival Musiq3, Dias da Musica u Lisabonu, Festival Florilegio Salamanca, SoNoRo Romania, Thy Chambermusic Festival, Intonations Berlin, Forte Music Fest Almaty, Storioni Festival Eindhoven, Cantiere Di Montepulciano, Klara Music Festival u Bruxellesu ili Chiemgau Musikfrühling.

Osim snimaka uživo mnogih europskih radio postaja, već postoje i brojni CD-ovi. Ovdje vrijedi spomenuti CD, Trio Wiek (Christina Fassbender, Justus Grimm i Florian Wiek) s djelima Philippea Gauberta, kojem je francuski časopis Diapaison dodijelio ocjenu 5/5. Dva izdanja u 2025. godini, uključujući Poulencovu sonatu i Concertino Hansa Gála sa Sinfoniettom Riga.

Pedagoška djelatnost igra središnju ulogu u umjetničkom životu Justusa Grimma. Nakon mentorstva u bruxelles Chapelle Reine Elisabeth (2002.-2003.) i na Institut Superieur de Musique de Namur (2003.-2008.), 2008. godine nosio je titulu profesora violončela na Kraljevskom konzervatoriju u Antwerpenu, gdje je od 2013. i umjetnički direktor.

Svira violončelo P.A. Testorea iz 1760. godine.

Tijekom sezone 25/26 Justus Grimm će se pridružiti međunarodnim festivalima/koncertima kao solist i predavač u Belgiji, Nizozemskoj, Švicarskoj, Mađarskoj, Španjolskoj, Rumunjskoj, Njemačkoj, Poljskoj, Litvi ili SAD-u (Arnegie Hall).

Krešimir Petar Pustički rođen je 1975. godine u Zagrebu. Zarana je iskazao apsolutan sluh i izrazitu glazbenu nadarenost. Tijekom školovanja osvajao je nagrade na najvišoj razini, a kao dvadesetogodišnjak diplomirao je violu na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, u klasi profesora Ante Živkovića. Na istoj je ustanovi 2009. godine stekao i titulu magistra umjetnosti.

Trenutno je zaposlen na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u zvanju redovnog profesora. Aktivno se bavi snimateljskim i producentskim radom, pri čemu je postao jedan od najtraženijih hrvatskih ton-majstora i producenata te je dobitnik sedam diskografskih nagrada Porin za najbolje albume klasične glazbe.

„Krešimir Petar Pustički jedan je od naših najboljih ne samo violista, već i gudača općenito. Krasi ga prekrasan ton velikoga volumena i snage, zavidno tehničko umijeće, muzikalnost te promišljenost interpretacije.“ (V. Požgaj)

„Umjetnikova izvedba ostvarila je jedinstvo reproduktivnog izraza u promišljenom i stvarnom skladu s partiturom, što je najbolje pokazalo kvalitetu mladog violista.“ (D. Komanov)

„Njegova izvedba Suite Hebraique E. Blocha bila je tehnički apsolutno suverena do najsitnijih detalja brojnih virtuoznih pasaža skladbe, a k tome punokrvna u postizanju potpune opuštenosti i slobodnog uživanja u orijentalnim aromama i obredno-plesnim ritmovima.“ (B. Pofuk)

„Jednostavan završni luteranski koral ‘Stupam pred Tvoje prijestolje’ (Hindemith: Trauermusik) slušatelja je glazbom odveo na put prema onostranom, onom nečem neobjašnjivom što vrhunsku glazbu i glazbovanje odjeljuje od svakodnevice i uzdiže u više duhovne sfere.“ (T. Matasović)

Pieter Nuytten (°1980.) s 15 godina pohađao je satove fagota kod Koena Coppéa te je studirao na konzervatorijima u Antwerpenu, Kölnu i Baselu kod Francisa Polleta, Dannyja d’Haenea (kontrafagot), prof. Georga Klütscha i Sergija Azzolinija.

Kao student, Pieter je izabran u Omladinski orkestar Europske unije, Orkestar Pacifičkog glazbenog festivala (Japan) i Omladinski orkestar Gustav Mahler. U ranoj fazi studija surađivao je s dirigentima poput Claudija Abbada, Bernarda Haitinka i Ivana Fischera.

Godine 2004. izabran je za prvaka Orkestra Opere u Rouenu – Haute Normandie, a od 2007. u Rotterdamsku filharmoniju. Njegovi kasniji glavni dirigenti bili su Valery Gergiev, Yannick Nézet Séguin i Lahav Shani. Kao gostujući prvak Pieter je nastupao s orkestrima kao što su Radio Philharmonic Hilversum, Mozarteum Orchestra Salzburg, KBS Symphony Orchestra Seoul, Gürzenich Orchestra Köln, Mahler Chamber Orchestra (Nelssons), Orchestra Opera di Rim, Orchestra dell’Academia Nazionale di Santa Cecilia (Sokhiev) i Royal Concertgebouw Orchestra Amsterdam (Harding/Fischer/Mäkelä). Tijekom sezone 2014.-2015. bio je i prvak u Rundfunksinfonieorchester Berlin pod vodstvom Mareka Janowskog.

Strastveni je ljubitelj komorne glazbe i imao je privilegiju raditi s glazbenicima kao što su Nicholas Daniel, Jonathan Kelly, Priya Mitchell, Natacha Kudritskaya, Vladimir Mendelssohn, Vineta Sareika i Jean-Claude Vanden Eynden. Pieter je sudjelovao na festivalima poput Classic Con Brio Osnabrück, Storioni Festival Eindhoven, Schiermonnikoog International Chamber Music Festival, Stradun Classic u Dubrovniku i Arbanassi Summer Music (Bugarska). Pieter je osnivač antwerpenskog Focusa, de Bewonersa, Kölner Kammersolisten i redovito nastupa kao gost s Oxalys (Bruxelles).

Pieter je 2001. debitirao u Mozartovoj Sinfonia Concertante u Bozaru u Bruxellesu. Od tada je izveo brojne koncerte i koncertante Kalevyja Ahoa, Petera Maxwella Daviesa, Bacha, Haydna, Vivaldija, Webera, Straussa i Mozarta. Različite izvedbe uživo su emitirane na Radiju Klara i NPO 4.

Pieter predaje na konzervatorijima u Rotterdamu i Gentu. Pokrenuo je i organizirao Ghentski festival fagota 2014. godine te je vodio majstorske tečajeve u Belgiji, Nizozemskoj, Italiji, Seulu, Kaohsiungu, Linzu, Buenos Airesu i Limi.

Tom Owen rođen je u Sussexu u Engleskoj, a studirao je u Londonu i Hannoveru. Držao je majstorske tečajeve oboe i recitale u Središnjem konzervatoriju u Pekingu, Kineskom konzervatoriju u Pekingu, Šangajskom konzervatoriju, Orchesterzentrumu NRW u Dortmundu, Kraljevskom sjevernom glazbenom koledžu, Kraljevskoj glazbenoj akademiji, Guildhall School of Music and Drama te na Musikhochschulen u Kölnu, Hannoveru, Stuttgartu, Detmoldu, Kattowitzu, Ljubijani, Zagrebu i Trossingenu. Također drži majstorske tečajeve u Atriju u Italiji na festivalu „Duchi d’Acquaviva“. Od 2017. do 2019. Tom je bio član Odsjeka za komornu glazbu za puhače na Sveučilištu Folkwang u Essenu i redovito vodi sekcijske probe puhačkih instrumenata za razne orkestre, uključujući Akademiju orkestara glazbenog festivala Junge Deutsche i Schleswig Holstein, gdje je i član žirija za audicije za puhače. Također je bio u žiriju natjecanja International Double Reed Society Norma Hooks 2024. godine.

Tom je glavni oboist Gürzenich orkestra, rezident Kölnske filharmonije i opere. Također uživa u zauzetoj karijeri kao gostujući glavni oboist u mnogim vodećim europskim orkestrima, uključujući NDR, WDR, SWR i oba berlinska radijska orkestra, Camerata Salzburg, Gewandhaus, Philharmonia, simfonijske orkestre grada Birminghama i Bamberga te operne kuće u Münchenu, Dresdenu, Frankfurtu i Hamburgu.

Tom je radio kao solist s mnogim orkestrima, uključujući izvedbe i snimke Straussovih i Mozartovih koncerata s Gürzenich orkestrom pod dirigentima Francoisom Xavierom Rothom i Markusom Stenzom. Osim toga, svirao je recitale u Royal Festival Hallu i Wigmore Hallu u Londonu. Strastveni komorni glazbenik, Tom je također osnivač i pet godina bio je potpredsjednik Kölnskog komornog glazbenog društva “KammermusikKöln”, podržavajući dvije zauzete serije komornih koncerata u Kölnu i Bonnu. S ovih koncerata uživo dostupno je preko 50 djela komorne glazbe za poslušanje na YouTubeu. Tom je nastupao s njemačkim ansamblom Linos i snimao s ansamblom Calamus, uz rad sa svojim vlastitim ansamblom, Köln Chamber Soloists, koji su snimili prvi album komorne glazbe Geralda Finzija pod izdavačkom kućom “MDG”. Nastupao je na festivalima diljem svijeta, a 2015. godine imenovan je suradnikom Kraljevske glazbene akademije (ARAM). Od 2023. predaje na Konzervatoriju u Maastrichtu u Nizozemskoj. Tom također voli svirati klavijature u raznim bendovima, jazz klavir i skladati komercijalnu glazbu.

Jedan od vodećih instrumentalista svoje generacije, Radovan Vlatković proputovao je svijet nastupajući kao solist i popularizirajući rog kao glazbenik i pedagog.

Rođen u Zagrebu 1962. godine, završio je studij kod profesora Prerada Detičeka na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i profesora Michaela Höltzela na Muzičkoj akademiji u Detmoldu u Njemačkoj. Radovan Vlatković dobitnik je mnogih prvih nagrada na nacionalnim i međunarodnim natjecanjima, uključujući Premio Ancona 1979. i ARD natjecanje u Münchenu 1983. – prvo dodijeljeno rogistu nakon četrnaest godina. To je dovelo do brojnih poziva na glazbene festivale diljem Europe, uključujući Salzburg, Beč, Edinburgh i Dubrovnik, da spomenemo samo neke, Ameriku, Australiju, Izrael, Koreju, kao i redovite nastupe u Japanu.

Od 1982. do 1990. bio je prvi rogist u Simfonijskom orkestru Radija Berlin (sada Deutsches Symphonie Orchester) pod vodstvom maestrosa Riccarda Chaillyja i Vladimira Ashkenazyja. Od 1992. do 1998. obnašao je dužnost profesora roga na Visokoj glazbenoj školi u Stuttgartu. 1998. postao je profesor roga na poznatom Mozarteumu u Salzburgu. Od 2000. godine nositelj je katedre za rog „Canon“ na školi „Kraljica Sofija“ u Madridu.

Radovan Vlatković nastupao je kao solist s mnogim uglednim simfonijskim i komornim orkestrima, uključujući Bavarski simfonijski orkestar, Orkestar Stuttgartskog radija, Njemački simfonijski orkestar, Münchenski komorni orkestar, Simfonijski orkestar BBC-a, Simfonijski orkestar grada Birminghama, Engleski komorni orkestar, Škotski komorni orkestar, Akademiju Saint Martin in the Fields, Orkestar Mozarteum, Camerata Academica Salzburg, Bečki komorni orkestar, Orkestar Santa Cecilia Rim, Rotterdamsku filharmoniju, orkestre Berna, Basela i Züricha, orkestre Lyona i Strasbourga, Orkestar NHK, Tokijski metropolitanski i Yomiuri orkestar, orkestre Adelaidea i Melbournea.

Od 2000. do 2003. bio je umjetnički direktor Festivala komorne glazbe u rujnu u Mariboru, Slovenija. Redovito nastupa s Andrásom Schiffom, Heinzom Holligerom, Elmarom Schmidom i Klausom Thunemannom. Kao komorni glazbenik vrlo je tražen, nastupao je u Lockenhausu Gidona Kremera, Prosinačkim večerima u Moskvi Svjatoslava Richtera, Kreuthu Olega Kagana i Natalije Gutman, Marlboru Rudolfa Serkina, festivalima u Mondseeu, Vicenzi i Ittingenu Andrása Schiffa, kao i na festivalima Kuhmo, Prussia Cove i Casals u Pradesu.

Radovan Vlatković sudjelovao je u praizvedbama djela Elliota Cartera, Sofije Gubaiduline, Heinza Holligera i nekoliko hrvatskih skladatelja koji su za njega napisali koncerte. U svibnju 2008. premijerno je izveo Koncert za rog koji je za njega napisao Krzysztof Penderecki, zajedno s Bremenskom filharmonijom i skladateljem koji je dirigirao. Uslijedile su i izvedbe u Japanu, Tajvanu i Poljskoj povodom skladateljeva sedamdesetpetog rođendana. Daljnji nastupi planirani su za Njemačku, Španjolsku, Italiju i Hrvatsku, kao i nastup u Berlinskoj filharmonijskoj dvorani sa svojim bivšim orkestrom, Deutsches Symphonie Orchester pod ravnanjem Vladimira Ashkenazyja. U sezoni 2008./09. Vlatković je nastavio svoju aktivnost kao „rezidentni umjetnik“ s Verdijevim orkestrom u Milanu.

Radovan Vlatković dobio je nagradu njemačkih kritičara za nekoliko svojih ploča. Njegove brojne snimke uključuju Mozartove i Straussove koncerte s Engleskim komornim orkestrom i Jeffreyjem Tateom, djela Saint-Saensa s Ensemble Orchestral de Paris i Jean-Jacquesom Kantorowom, Brittenovu Serenadu za tenor, rog i gudače s Neilom Jenkinsom i Oriol Ensembleom u Berlinu, Koncerte za dva roga Leopolda Mozarta i Fascha s Herrmannom Baumannom i Academy of Saint Martin in the Fields te Ionom Brown. Više snimaka, uključujući komornu glazbu, objavile su izdavačke kuće EMI, DECCA, Philips, Deutsche Grammophon, Teldec, Dabringhaus & Grimm i Denon.

Godine 2014. Vlatković je postao počasni član Kraljevske glazbene akademije (Hon RAM), čast koja se dodjeljuje samo 300 istaknutih glazbenika diljem svijeta.

Radovan Vlatković svira dvostruki rog Model 20 M tvrtke Paxman iz Londona.

Šimun Končić je rođen u Dubrovniku 1991. godine gdje je završio osnovnu i srednju školi u klasama prof. Ivančice Kalanj i prof. Eveline Šegović. Nastavio je školovanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje je i diplomirao u klasi prof. Milana Čunka.

Osvajao je brojne nagrade na državnim natjecanjima u solističkim i komornim kategorijama. Usavršavao se kod uglednih profesora: Bruno Giuranna, H.P. Ochsenhofer, Pavle Zajcev…

Od 2017. radi kao vođa viola u Dubrovačkom simfonijskom orkestru.

Frano Kakarigi (Dubrovnik, 1959) počinje studij kontrabasa u Muzičkoj školi “Luka Sorkočević” u klasi prof. Pera Boškovića, zatim nastavlja studij na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu u klasi prof Josipa Novosela, gdje diplomira 1983. Post-diplomske studije realizira na Ecole Normale de Musique u Parizu kao stipendist francuske vlade (1985-86) te na The University of Michigan u Ann Arboru , gdje je studirao sa Stuartom Sankeyem. Nositelj je niza nagrada, od kojih ističe 2. nagradu na 15. natjecanju mladih umjetnika Jugoslavije (1981; prva nagrada nije bila dodijeljena), nagradu “Darko Lukić” (1982),

nagradu zaklade “Popović-Bukovinac” (1982) te nagradu Sveučilišta u Zagrebu (1983).

Djelovao je kao solo-kontrabasist Zagrebačke Filharmonije (1982-86) a od 1988 odlazi u Spanjolsku gdje postaje članom Simfonijskog Orkestra Tenerife , a od 1991 do umirovljenja 2024 djelovao je kao solo-kontrabasist Gradskog Orkestra u Granadi.

Kao solist i komorni glazbenik nastupao je, osim u Hrvatskoj, u Sloveniji, Bosni-Hercegovini, Crnoj Gori, Srbiji, Švicarskoj, Francuskoj, Luksemburgu, Portugalu, SAD, Velikoj Britaniji i Španjolskoj, na festivalima poput Dubrovačkih Ljetnih Igara, Večeri na Griču, Hvarsko Ljeto, Festival Suvremene Glazbe u Opatiji, Glazbeni Susreti u Rovinju, Susreti Muzičkih Akademija u Ljubljani, Festival u Granadi, Festival u Alicante-u, Bass-Fest u Readingu, Festival Ludwig Streicher u Santiago de Compostela, Barcelona Bass Meeting, Kontrabasistički Susreti na Cetinju te na Stradun Classic festivalu u Dubrovniku, ističući suradnju s Valterom Dešpaljem, Slovenskim Klavirskim Kvartetom, Urošom Lajovicem, Stuart Sankey-em, Atabal Percussion, Trio Arbos, Jose Luis Estelles, Claude Delangle…

Snimio je LP za kuću “Yugoton” (danas Croatia Records) sa djelima Dittersdorfa i M. Kelemena, nosač zvuka za “S-Tone Records” iz Praga (djela za kontrabas i gitaru), te nosač zvuka za kuću “Geometria del Desconcierto” iz Granade, sa djelima skladanim za njega i njegovim vlastitim.

Bio je profesor kontrabasa i komorne glazbe na konzervatorijima u Granadi i Murciji, te sekcijski profesor u omladinskim orkestrima Portugala, Španjolske, Andaluzije, Katalonije, Murcije i Kanarskog otočja.

Samouk kao skladatelj, napisao je više od 30 djela, većinom za kontrabas, kao i za različite instrumentalne i vokalno-instrumentalne kombinacije.

Alena Shapochka je rođena u Minsku u obitelji glazbenika i počela je svirati violinu sa 7 godina. Završila je nacionalnu glazbenu školu i koledž za violinu, nastupala je kao solistica s nacionalnim orkestrom, bila je članica koncertnog orkestra pod Vladimirom Perlin i CEI omladinskog orkestra u Italiji.

Godine 2016. diplomirala je na Moskovskom konzervatoriju u klasi viole pod vodstvom Yurija Bashmeta i Romana Balashova, tijekom studija bila je članica komornog orkestra Moskovia pod ravnanjem Eduarda Gracha, nastupala s raznim koncertnim ansamblima, nastupala kao solist na violi u kazalištu moderne umjetnosti, sudjelovala na akademijama u Sieni, Salzburgu, Bashmet omladinskom orkestru u Sočiju. Od 2016. članica je dubrovačkih simfoničara s kojima nastupa kao solistica i sudionica komornih koncerata i festivala.

Eva Šulić Brajčić započela je glazbeno obrazovanje s četiri godine na Konzervatoriju za glazbu i balet u Mariboru pod mentorstvom prof. Zorice Todorović. Nastavila je studij na Konzervatoriju J. J. Fux u Grazu kod prof. Helfrieda Fistera. Od 2011. do 2015. pohađala je pripremni program za darovite glazbenike na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču kod prof. Leonida Sorokowa. Zatim je nastavila studij u njegovoj klasi na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje je 2021. godine stekla magisterij. Nakon diplome, specijalizirala se na Sveučilištu za glazbu i scenske umjetnosti u Beču kod prof. Antona Sorokowa, a poslijediplomski studij završila je s koncertnom diplomom (summa cum laude) na Schola Cantorum u Parizu kod prof. Violete Smailović Huart. Eva Šulić Brajčić nastupala je kao solistica s mnogim cijenjenim orkestrima, uključujući Zagrebačku filharmoniju, Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije, Varaždinski komorni orkestar, Hrvatski komorni orkestar, Simfonijski orkestar RTV Slovenija, Dubrovački simfonijski orkestar, Komorni orkestar Verdijevog kazališta u Trstu, Simfonijski orkestar Slovenskog narodnog kazališta Maribor i mnoge druge.

Redovito nastupa na poznatim glazbenim festivalima poput Dubrovačkih ljetnih igara, Osorskih glazbenih večeri, Samoborskog glazbenog festivala, Glazbenih večeri u sv. Donatu, Korkirskog baroknog festivala i Muzničkog biennala Zagreb.

Od 2021. do 2023. bila je zamjenica koncertnog majstora Simfonijskog orkestra Hrvatske radiotelevizije, a od 2024. koncertni je majstor Dubrovačkog simfonijskog orkestra.

Eva je visoko nagrađivana violinistica. Među njezinim najznačajnijim nagradama su višestruke prve nagrade na slovenskim nacionalnim natjecanjima TEMSIG, Zlatna plaketa na međunarodnom natjecanju Giuseppe Tartini u Piranu, pobjeda na prestižnom natjecanju Stefanie Hohl u Beču, prva nagrada na natjecanju Papandopulo, nagrada Stjepan Šulek (2021.) za izvedbu djela Četiri godišnja doba Buenos Airesa Astora Piazzolle i nagrada Ivo Dražinić (2022.).

Od 2017. do 2023. bila je članica Trija Eusebius, zajedno s violončelisticom Tonkom Javorović i pijanistom Davidom Vukovićem, pod mentorstvom prof. Pavla Zajceva. Trio je osvojio brojne nagrade, uključujući: Međunarodno natjecanje mladih glazbenika Ferdo Livadić (2019.) – glavna nagrada za najbolju umjetničku osobnost; Hrvatsko natjecanje mladih glazbenika Papandopulo (2019.) – prva nagrada i nagrada Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu hrvatske skladbe; i Platforma „Darko Lukić“ (2021.) – glavna nagrada „Darko Lukić“ i nagrada Hrvatskog glazbenog zavoda. Trio Eusebius redovito je nastupao na istaknutim festivalima u Hrvatskoj i inozemstvu te snimao djela hrvatskih skladatelja za arhivu Hrvatske radiotelevizije.

Franjo Bilić (Zagreb, 1994.) diplomirao je čembalo magna cum laude (2018.) u klasi prof. Pavla Mašića i dirigiranje (2021.) u klasi Mladena Tarbuka na MA u Zagrebu. Studirao je čembalo na Conservatoriumu van Amsterdam u klasi Menno van Delfta, dirigiranje na Hochschule der Künste Bern u klasi Rolfa Schumachera, na Universität für Musik und darstellende Kunst Wien u klasi Johannesa Wildnera kao Erasmus student te u Zagrebu kod prof. Mladena Tarbuka i Tomislava Fačinija.

Ostvario je već zavidnu koncertnu karijeru od preko 40 koncerata i recitala godišnje. Kao čembalist, pobjednik je 12. Međunarodnog natjecanja mladih glazbenika Ferdo Livadić i 50. tribine Darko Lukić te je osvojio 2. nagradu na Prix Annelie de Man u Amsterdamu. Godine 2018. g. dobitnik je nagrade Hrvatske glazbene mladeži Ivo Vuljević i naslova Mladi glazbenik godine. 2019. godine osvojio je prvu nagradu i posebnu nagradu za najbolju izvedbu djela suvremene glazbe na natjecanju WANDA LANDOWSKA u Bariju (Italija).

Dosadašnji vrhunac se očituje u izvedbi 7 recitala (2018. – 2019.) Bachovih Goldberg varijacija te po snimljenom albumu u izdanju Croatia Recordsa sa suvremenom literaturom većinom hrvatskih autora 21. st. – Cembalo up(to)date (2022.) Od 2015. praizveo je 11 skladbi hrvatskih skladatelja. U 2022. godini, o 400-toj obljetnici prvotiska zbirke moteta Vinka Jelića Parnassia militia, priredio je njeno suvremeno u nakladi Ogranka Matice hrvatske u Svetoj Nedjelji i Hrvatskog glazbenog centra za koju je dobio Zlatnu povelju Matice hrvatske.

Kao dirigent, imao je zapažena postignuća dirigirajuću operu Agrippina G.F. Handela u HNK-u u Zagrebu, u produkciji MUZA-e/ALU/ADU/TTF-a za koju je dobio dvije Rektorove nagrade. Dirigirao je Zagrebačkom filharmonijom, Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, Simfonijskim orkestrom Bukurešta, Simfonijskim orkestrom iz Szegeda, Orkestrom Švicarske vojske i Orkestrom Hrvatske vojske. Bio je voditelj opernog projekta svih umjetničkih sastavnica Sveučilišta u Zagrebu od preko 250 studenata i mentora, dirigirajući hrvatsku praizvedbu Hipolita i Aricije J.Ph. Rameaua. Kao dirigent, čembalist i umjetnički voditelj surađuje s preko 15 ansambla i dua u RH.

Glazbeni je voditelj HRT-a., a od 2021. vanjski suradnik na GŠ Pavla Markovca gdje je osnovao čembalističku klasu, bio dirigent Mješovitog zbora, Gudačkog orkestra te Puhačkih orkestara srednje i osnovne škole. U 2023. bio je naslovni asistent na Sveučilištu Sjever u Varaždinu, te od iste godine asistent profesor Odsjeka za dirigiranje, harfu i udaraljke na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. 2025. stalni član Zagrebačkih solista s kojima surađuje više od desetljeća. Umjetnički je savjetnih Svečanosti Pasionske baštine te ravnatelj Festivala klasične glazbe Sancti Joannis Nepomuceni u Lučkom. Bavi se notografijom, aranžiranjem i skladateljskim radom.

Livia Glavinović hrvatska je oboistica, rođena 2002. godine u Dubrovniku. Svoju službenu glazbenu naobrazbu započinje u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u svom rodnom gradu. Za vrijeme svog srednjoškolskog glazbenog obrazovanja sudjeluje kao solistica na brojnim nastupima s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom, osvaja I. nagradu na međunarodnom natjecanju Varaždin Woodwind&Brass, dolazi do finala Lions Grand Prix natjecanja u Rijeci, te svoju daljnju naobrazbu nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje studira u klasi profesora Daria Golčića. Za vrijeme studija u Zagrebu sudjeluje u mnogim omladinskim ansamblima, te djeluje kao orkestralni i komorni glazbenik. Nakon završene druge godine studija, odlazi studirati u Maastricht (Nizozemsku) na konzervatorij, u klasi profesora Toma Owena. Od tada je nastupala s brojnim renominirianim dirigentima i solistima, te pohađala masterclassove svjetskih oboista poput Ramona Ortege, Ivana Podyomova, Kaia Frömbgena, Juliane Koch, Fabiana Thouanda, Karela Schoofsa, Gisele Hellrung te je učila engleski rog kod iznimnih glazbenika poput Ane Lore Ugarte Eizmendi i Joeyja Bormansa. Diplomira 2026. godine, te upisuje magisterij u Maastrichtu.

Sudjelovala je u projektima orkestra Hrvatske glazbene mladeži, Orkestra mladih glazbenika, Cantus ansambla, Dubrovačkog simfonijskog orkestra, Stradun Classic festivala, Maastricht Kamer Orkesta, Brabant Kamer Orkesta, te dalje nastavlja djelovati unutar Lumina Simfoniette bazirane u Maastrichtu.

Matija Novaković rođen je u Dubrovniku. Srednju glazbenu naobrazbu stječe u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića. Školovanje nastavlja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu gdje u klasi prof. Korbetića diplomira 1988. godine. Naobrazba ovog iznimno nadarenog glazbenika time ne završava. Svoje usavršavanje nastavlja u Moskvi na Konzervatoriju “P.I. Čajkovski” kod čuvenog prof. V. Popova, a 1994. godine upisuje poslijediplomski studij fagota na Muzičkoj akademiji u Zagrebu u klasi prof. M. Kobetića i nakon dvije godine isti završava, te postaje prvi magistar svog instrumenta u povijesti zagrebačke Muzičke akademije. Stalni je zaposlenik Dubrovačkog simfonijskog orkestra, i honorarni predavač u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića. Matija Novaković, još kao učenik Umjetničke škole Luke Sorkočevića, a kasnije kao student, isticao se svojim solističkim nastupima s Dubrovačkim simfonijskim orkestrom. Danas, kao zreli umjetnik, na svom solističkom repertoaru njeguje široki spektar programskog odabira, od glazbenog baroka do glazbe suvremenih autora. Ističu se njegove interpretacije Koncerta za fagot i orkestar hrvatskih skladatelja Papandopula, Kelemena, Bjelinskog, Cossetta (praizvedba), Jusića (praizvedba), te cijeli niz tematskih recitala od baroka, klasike, romantike do glazbe XX. stoljeća. Njegove interpretacije krasi uzorna tehnika i stilska kultura.

Suosnivač je i predsjednik Umjetničke udruge “Konavle Art”, Festivala „Glazba i Riječ“ Konavle te Cavtatskih glazbenih večeri.

Meri Anastasov započela je svoje glazbeno obrazovanje 2009. godine u glazbenoj školi u Veloj Luci u klasi profesorice Renate Prizmić Linarić. Od samih početaka pokazuje veliki interes za glazbu te sudjeluje na brojim državnim i međunarodnim natjecanjima. Nakon završene osnovne škole srednjoškolsko obrazovanje nastavlja u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića u Dubrovniku u klasi profesorice Anis Končić. Tijekom školovanja osvaja brojne državne i međunarodne nagrade kao solist kao i u komornim sastavima od čega ističe: prvu nagradu na međunarodnom natjecanju Poreč Fest, dvije prve nagrade na međunarodnom natjecanju Daleki Akordi, prvu nagradu na međunardnom natjecanju u Tuzli, prve nagrade na regionalnim natjecanjima u sklopu natjecanja HDGPP kao solist kao i u komornim ansmablima, prve nagrade na državnom natjecanju učenika i studenata glazbe kao solist i u komornim ansamblima, treća nagrada na međunardnom natjecanju Ars Nova u Italiji te mnoge druge. Svoj prvi koncert u pratnji Dubrovačkog Simfonijskog Orkestra ostvarila je u dobi od 13 godina pod dirigentskom palicom indonezijskog dirigenta Noormana Widjaje. Tijekom školovanja primila je brojna priznanja i nagrade za izvrsnost. Pohađala je razne ljetne škole te seminare kod vrsnih violinista i pedagoga kao što su: Borivoj Martinić Jerčić, Goran Končar, Anđelko Krpan, Violeta Smailović Huart, Victor Tretyakov, Natalie Likhopoi, Dora Schwarzberg, Rainer Küchl i mnogi drugi. 2023. godine magistrirala je na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu u klasi profesora Martina Draušnika. Tijekom školovanja na Akademiji sudjeluje u raznim studentskim projektima te dobija Rektorovu nagradu za projekt Životinjska Farma. Po završetku studija nastavlja umjetničko usavršavanje kod profesora Martina Draušnika.

Renata Santini je hrvatska oboistica rođena u Zadru. Osnovnu i srednju glazbenu naobrazbu stječe u Zadru i Splitu, nakon čega odlazi na studij na Muzičku akademiju Zagreb u klasi prof. Ive Olupa. Neposredno nakon diplome zapošljava se u Hrvatskom Narodnom Kazalištu u Splitu te nedugo nakon dolazi na mjesto prve oboe u Dubrovačkom simfonijskom orkestru. Odlukom za daljnjim usavršavanjem, upisuje magisterij u Zagrebu te brojnim solističkim nastupima postaje jedna od najprominentnijih hrvatskih oboista. Njezin glazbeni put također je uvelike obilježila suradnja i nastupi sa mužem, oboistom Mladenom Glavinovićem, koji su proširili dimenzije njenog unikatnog tona i glazbenog izričaja.

Njezina dugogodišnja pozicija u DSO rezultirala je brojnim suradnjama s renominiranim dirigentima poput Nicholasa Miltona, Pavla Dešpalja, Antona Nanuta i solistima poput Maxima Vengerova, Iva Pogorelića, Radovana Vlatkovića, Mische Maiskog, Juliana Rachlina, Dmitryja Sinkovskog i mnogim drugima. Bila je član puhačkog kvinteta DSO-a, redoviti suradnik na Julian Rachlin festivalu te i dalje djeluje kao komorna glazbenica.

Stijepo Medo rođen je 1978. godine u Dubrovniku. Osnovnu i srednju glazbenu školu završio je kod prof. Tita Corone i prof. Eduarda Marčića u Dubrovniku. Tijekom školovanja sudjelovao je na regionalnim i državnim natjecanjima. Nakon završene srednje škole 1996. godine upisuje se na Muzičku akademiju u Zagrebu, u klasi doc. Milka Pravdića, gdje je diplomirao 2000. godine. Tijekom studija bio je članraznih komornih sastava, a pohađao je i majstorske tečajeve kod prof. Guy De Plusa. Od 2001. godine stalni je član Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Član je i jedan od osnivača Duhačkog kvinteta “Laus” iz Dubrovnika. Ostvario je više solo nastupa sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom.

Toni Kursar je rođen u Dubrovniku 1983. Završio je osnovnu i srednju umjeničku školu Luke Sorkočevića smjer rog u razredu prof. Ildousa Galioullinea. 2002. godine upisao je dodiplomski studij na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Studirao je u razredu prof. Mateića i prof. Detičeka, a 2006. diplomirao u razredu prof. Lipovšeka. Na državnom natjecanju učenika i studenata glazbe osvojio je dvije prve (2000., 2002.) i jednu treću nagradu (1998.). Bio je sudionik Lions Grand Prix natjecanja za mlade glazbenike u Rijeci i EMCY natjecanja u Aix les Bains (Francuska 2001.). Zabilježio je nastupe i kao član Akademskog puhačkog kvinteta pod vodstvom prof. Prerada Detičeka, te 2004. je primio Rektorovu nagradu Sveučilišta u Zagrebu, nagradu Ivo Vuljević hrvatske glazbene mladeži te 3. nagradu na međunarodnom natjecanju Europske unije glazbenih natjecanja mladih (EMCY) u Dubrovniku. Djelovao je u međunarodnom orkestru mladih YMISO, Mladoj dunavskoj filharmoniji, Junge Philharmonie Salzburg, Mostarskom simfonijskom orkestru, Dubrovačkom simfonijskom orkestru, Hrvatskom komornom orkestru, Zagrebačkoj filharmoniji, Nordijskom komornom orkestru i Simfonijskom orkestru Lihtenštajna. 2006. godine upisao je poslijediplomski studij u razredu prof. Radovana Vlatkovića na Universität für Musik und Darstellende Kunst “Mozarteum” Salzburg i 2008. magistrirao sa odlikom. Usavršavao se kod H. Baumanna, A. Friedricha, R. Vlatkovića, F. Re Wekre, F. Gablera, L. Garcie, B. Lipovšeka. Od 2009. zaposlen je kao prvi rogist Dubrovačkog simfonijskog orkestra. Također je stalni član Brass˛& Percussion septeta DSO-a.

Vanda Đanić (violončelo) rođena je 1969.god. u poznatoj obitelji glazbenika Cobenzl. Svoje muzičko obrazovanje započinje u Dubrovniku (prof.Antonin Dražil, prof.Vladimir Kapeš). Muzičku akademiju pohađa u Zagrebu i Beogradu u klasi prof. Ksenije Janković (učenice Mstislava Rostropoviča, Pierre Fourniera i Andre Navarre). Za vrijeme školovanja, osvaja brojne nagrade na republičkim i saveznim natjecanjima.

Nakon diplome 1991.god. vraća se u Dubrovnik i postaje vođa violončela u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, a zajedno sa Franom i Borisom Krasovcem osniva Dubrovački klavirski trio, s kojim bilježi brojne nastupe.

1993.god. započinje i pedagošku djelatnost u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića, a njezini učenici vrlo brzo postaju zapaženi na natjecanjima i redovito osvajaju brojne nagrade.

Često je pozvana kao član žirija na regionalnim, državnim i međunarodnim natjecanjima, kao i predavač na seminarima za violoncello i komornu glazbu.

Do sada je odsvirala preko 20 solističkih koncerata kojima su ravnali: Ivan Dražinić, Frano Krasovac, Pavle Dešpalj, Nada Matošević, Slobodan Begić, Alan Bouribayev i Giovanni Pacor; izvodeći djela J. Haydna, C. Saint-Saensa, E. Elgara, P. I. Čajkovskog, J. C. Bacha, A. Vivaldija, R. Matza i P. Šiše. Kao solistica, prva čelistica orkestra ili komorna glazbenica, nastupila je na pozornicama Indonezije, Švedske, Velike Britanije, Francuske, Austrije, Mađarske, Italije, Slovenije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine.

Od 1996.god. član je i umjetnički vođa Dubrovačkog gudačkog kvarteta s kojim održi 30-ak koncerata godišnje. Od 2004.god. stalno se zapošljava u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića kao profesor violončela i komorne glazbe, te voditelj orkestra srednje škole, istovremeno nastavljajući suradnju sa Dubrovačkim simfonijskim orkestrom.

Godinama se redovito usavršava na majstorskim radionicama kod prof. Davida Grigoriana, a 2008.god. završava i dvogodišnji postdiplomski studij na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, u klasi red.prof. Yevgenija Xaviereffa (Rostropovičevog studenta).

Od 2008. god. započinje uspješnu suradnju sa pijanistom Albertom Frkom, koja rezultira brojnim zajedničkim nastupima. Zajedno sa violinisticom Loris Grubišić osnivaju Klavirski trio Dubrovnik, koji kao spoj vrsnih glazbenika i jakih osobnosti od samog početka plijeni pažnju publike i javnosti. U izdanju Croatia records-a snimili su CD ‘Tango to go’ sa najznačajnijim djelima hrvatskih skladatelja (Bjelinski, Matz, Papandopulo, Obradović).

2018. Hrvatsko društvo glazbenih i plesnih pedagoga dodijelilo joj je Godišnju nagradu za iznimna dostignuća i nagrade u pedagoškom radu.

2024.god. ponovo se vraća na radno mjesto vođe violončela u Dubrovačkom simfonijskom orkestru, te ostaje kao vanjski suradnik u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića.

Rođen u Latviji, školovao se u Rusiji, a potom se preselio u Izrael. Mischa Maisky s velikim je oduševljenjem dočekivan u Londonu, Parizu, Berlinu, Beču, New Yorku, Tokiju i brojnim drugim vodećim svjetskim glazbenim središtima.

Sam sebe smatra građaninom svijeta: „Sviram na talijanskom violončelu, s francuskim i njemačkim gudalima te austrijskim i njemačkim žicama. Moje šestero djece rođeno je u četiri različite zemlje, moja je druga supruga napola Šrilančanka, napola Talijanka, vozim japanski i američki električni automobil, nosim indijsku ogrlicu i švicarski sat te se osjećam kao kod kuće svugdje gdje ljudi cijene i vole klasičnu glazbu.“

Kao ekskluzivni umjetnik diskografske kuće Deutsche Grammophon više od 30 godina, ostvario je više od 35 snimki sa simfonijskim orkestrima poput Bečke, Berlinske i Izraelske filharmonije, Londonskog simfonijskog orkestra, Pariškog orkestra, Orpheus Chamber Orchestra, Chamber Orchestra of Europe i brojnih drugih.

U kolovozu 2018. objavljen je njegov vrlo osobni album „Adagietto“, snimljen s njegovom kćeri, pijanisticom Lily Maisky, uz dodatne koncertne snimke s Marthom Argerich, Janine Jansen, Julianom Rachlinom i njegovim sinom, violinistom Saschom Maiskyjem. Album uključuje i višekanalnu snimku Mahlerova Adagietta iz njegove Pete simfonije, u kojoj Maisky izvodi sve dionice, osim dionice harfe. Riječ je o projektu o kojem je violončelist sanjao dugi niz godina.

Njegova posljednja snimka, objavljena u jesen 2019., nosi naslov „20th Century Classics“. Uz osnovni album uključuje i bonus CD sa svjetskom praizvedbenom snimkom Koncerta za violončelo Benjamina Yusupova, posvećenog Mischa Maiskyju, kao i višekanalnu snimku djela „Bachianas Brasileiras“ Heitora Villa-Lobosa.

Maiskyjeve snimke naišle su na iznimno priznanje kritike diljem svijeta. Pet je puta osvojio prestižnu nagradu Record Academy Prize u Tokiju, a tri puta nagradu Echo Deutscher Schallplattenpreis. Dobitnik je i nagrada Grand Prix du Disque u Parizu te Diapason d’Or of the Year, a njegove su snimke u više navrata bile nominirane za prestižnu nagradu Grammy.

Jedan od vrhunaca njegove karijere bila je 2000. godina, koju je najvećim dijelom posvetio svjetskoj turneji posvećenoj Bachu, tijekom koje je održao više od 100 koncerata. Kako bi izrazio svoje duboko divljenje prema ovom velikom skladatelju, Mischa Maisky po treći je put snimio Bachove Suite za violončelo solo.

Kao istinski glazbenik svjetskoga ranga i redoviti gost najvažnijih međunarodnih festivala, surađivao je s istaknutim dirigentima poput Leonarda Bernsteina, Carla Marije Giuliniija, Lorina Maazela, Zubina Mehte, Riccarda Mutija, Giuseppea Sinopolija, Vladimira Aškenazija, Daniela Barenboima, Jamesa Levinea, Charlesa Dutoita, Jurija Temirkanova, Marissa Jansonsa, Valerija Gergijeva, Kirilla Petrenka, Paava Järvija i Gustava Dudamela.

Među njegovim brojnim umjetničkim partnerima ističu se Martha Argerich, Radu Lupu, Nelson Freire, Jevgenij Kissin, Itzhak Perlman, Lang Lang, Peter Serkin, Gidon Kremer, Jurij Bašmet, Vadim Repin, Maxim Vengerov, Joshua Bell, Julian Rachlin i Janine Jansen i brojni drugi.